Ono što je manje poznata činjenica jeste da se ploče sa nadgrobnog spomenika velikog travničkog vakifa Elči Ibrahim-paše nalaze u Beču i to na jednom vrlo neobičnom mjestu izvan grada do kojeg se dolazi pješačkim putem kroz šumu. Međutim, postavlja se pitanje otkud one tamo? Poznata je činjenica da je on bio dio turske delegacije koja je poslana Austrijancima nakon zaključenja Karlovačkog mira 1699., ali on nije uopće preselio u Beču. Naime, nakon kratkotrajne službe u Travniku, on okončava svoju karijeru kao zapovjednik beogradske tvrđave gdje ga smrt zatiče 1708. Stoga, otkud njegove nadgrobne ploče u Beču?
1788. izbija austrijsko-turski rat koji je u našoj historiografiji poznat kao Dubički rat. Nakon početnih neuspjeha, na čelo austrijske vojske dolazi iskusni Gideon von Laudon koji je već zagazio u 8. deceniju života. Poslije 50 godina vraća Beograd opet u austrijske ruke, te postaje namjesnikom Srbije.
Osim ploča sa Stambolske kapije, on je kao ratni trofej ponio nazad u Beč i 4 manje mramorne ploče koje će podsjećati na njegov trijumf. Tačnije, njegov inicijalni plan je bio da svoj grob ukrasi ovim pločama, ali tu se umiješala njegova žena koja nije dopustila grob u turskom stilu. I sad dolazimo do ključnog detalja, Laudon je pogrešno pretpostavio da mramorne ploče pripadaju Ibrahim paši koji je komandavao turskom vojskom 1739. prilikom povratka Beograda u turske ruke, tako da je uzeo ploče s groba ”travničkog” Elči Ibrahim-paše koji je preselio par desetljeća ranije. I tako, ploče Ibrahim-paše su greškom završile u Beču jer je dotični pomiješao 2 Ibrahima. Ovdje treba odati priznanje velikom orijentalisti Hammeru-Purgstallu koji je napisao tekst na njemačkom koji objašnjava značenje ploča. Bez njegove interpretacije na početku 19.stoljeća, sigurno ne bi znali ključne detalje.
Danas je ova atrakcija poznata kao Türkensteine (tursko kamenje).
