Danas je 110 godina od događaja u Bosni koji je promijenio tok historije. Sarajevski atentat na prestolonasljednika Ferdinanda i njegovu ženu Sofiju je bio okidač za Prvi svjetski rat koji je srušio 4 velika carstva, te dao krila nacizmu i komunizmu s kojima će se svijet obračunati tek 1945, odnosno 1990. Poznatiji još kao Veliki rat, ovo je sukob u kojem se Evropa našla mjesec dana poslije atentata; ponajviše zbog sistema alijansi koje su obavezivale države članice da priteknu u pomoć jedne drugima u slučaju napada. Svaka eskalacija tog jula 1914. je imala potencijal da pokrene domino efekt i ostaje vječna dilema u kojoj mjeri su sudionici događaja znali u šta se upuštaju svojim akcijama i ispitivanju crvenih linija kod oponenata.
Mjesecima prije atentata ništa nije ukazivalo na najcrnji scenario. Da, bilo je mnogo kriza, čak i prijetnji ratom ranijih godina, ali sve su riješene na diplomatski način. Kada je kriza izbila, prosječan građanin Evrope ju je smatrao jednom od mnogih koja će biti riješena za okruglim stolom, a ne rovom u kojem se uskoro našao. U historiografiji je dugo vremena preovladavala teza o isključivo njemačkoj krivici za rat (tzv. Fischerova teza), međutim novija istraživanja o uzrocima Prvog svjetskog rata daju novi uvid i veliki dio krivice prebacuju i na druge aktere i njihovo ponašanje tokom Julske krize. Tu jasno vidimo da nakon atentata Bosna, a i čitav Balkan postaju periferni u čitavoj priči- atentat je samo dodao ulje na vatru koja je tinjala već dugo vremena među evropskim silama. Kako god, ovim ratom je Evropa izvršila kolektivni suicid i upustila se u najbesmisleniji sukob u novijoj historiji koji će joj donijeti smrt, očaj, ekonomsku krizu, nestabilne državne granice, te naposlijetku i Drugi svjetski rat. U geopolitičkom smislu, posljedice Prvog svjetskog rata se još osjećaju na Bliskom istoku, kako neko jednom reče, tamo Prvi svjetski rat nije nikad ni završio.
