Širom svijeta, Kuran se prevodi na marginalizirane jezike, što odražava globalni trend očuvanja kulturne baštine. Ovi prijevodi često služe političkim ciljevima, ali također mogu spasiti ugrožene jezike od izumiranja.
1422. hidžretske godine (2002.), štamparija Kur’ana kralja Fahda u Medini, Saudijska Arabija, proslavila je objavljivanje prvog (djelimičnog) prijevoda Kur’ana na romski jezik. To je jezik Roma, vjerovatno najmarginaliziranije etničke grupe u Evropi.
Prevodilac, Muharem Serbezovski, je živopisna ličnost i ne nužno osoba od koje biste očekivali da sarađuje sa saudijskim vjerskim establišmentom. Serbezovski je porijeklom iz Skoplja, bivšeg glavnog grada jugoslavenske republike Makedonije i centra za muslimanske Rome.
Kao uspješan pop pjevač, oduševio je jugoslovensku publiku hitovima poput “Ciganin sam i umem da volim”. Tokom 1980-ih počeo je pisati romane i pjesme, nastojeći da podigne status romskog jezika, jezika koji se uglavnom koristi usmeno i ima malo kulturnog prestiža, dajući mu zasebnu književnost.
Jezički aktivizam Serbezovskog kuliminirao je u najprestižnijem obliku književnosti: prevođenju svetog spisa. To je odgovaralo saudijskom kompleksu kralja Fahda, iako obično očekuje da njihovi prevodioci Kur’ana imaju solidniju religijsku pozadinu.
Saudijska institucija, koja je od 1989. godine posvećena štampanju prijevoda Kur’ana na desetinama jezika, izuzetno je zainteresovana za proširenje svog portfolija, s bonus bodovima za jezike na koje niko prije nije prevodio Kur’an. Ako se ukaže dobra prilika, kompleks je prilično spreman na kompromis, sve dok je prevodilac musliman.
Scenarij u kojem svi dobijaju i prevodioci i finansijeri
Romski jezik govori oko 3,5 miliona ljudi u različitim varijantama u mnogim zemljama širom Evrope, ali samo mala manjina među njima su praktični muslimani. Od te manjine, ne mogu svi lako razumjeti balkansku varijantu romskog jezika koju Serbezovski koristi.
Nadalje, pismeni Romi obično čitaju i pišu na glavnom jeziku zemlje ili regije u kojoj žive – na primjer, bosanskom, albanskom ili češkom. Gotovo nikome zapravo nije potreban prijevod Kur’ana na romski jezik.
To što je Kompleks kralja Fahda ipak nastavio s projektom prevođenja sa Serbezovskim jasno pokazuje jednu stvar: prijevodi Kurana na manjinske jezike prvenstveno su sredstvo jezičke politike. Bez obzira na njihovu korisnost, oni imaju simboličku funkciju, pokazujući izdavačevu posvećenost širenju islama, a istovremeno pomažući jezičkim aktivistima da podignu prestiž svog jezika i doprinesu njegovoj standardizaciji.
Štampanje u kompleksu kralja Fahda u Medini, Saudijska Arabija. (Fotografija: picture alliance / ZUMAPRESS.com | A. Amra)
Manjinski jezici kao kulturno dobro
Saudijska Arabija nije jedina država koja ulaže u ovu vrstu aktivnosti. Libijsko društvo World Islamic Call bilo je odgovorno za prve prijevode Kur’ana na jezike poput volof i malteškog.
U posljednjih desetak godina, Turska je bila posebno aktivna u Africi, gdje se fokusira na nove ciljne jezike poput čeva i šona.
Diyanetov projekat “Hediyen Kur’an olsun!” (Neka moj dar bude Kur’an!) imao je 42 jezika u svom portfoliju, uključujući samoanski, jezik ostrvske države Samoa istočno od Australije, u kojoj je u vrijeme posljednjeg popisa stanovništva 2001. godine živjelo ukupno 48 muslimana.
Sve je ovo posljedica promjene statusa manjinskih jezika širom svijeta u posljednjim decenijama – od smetnje do kulturnog dobra vrijednog zaštite.
Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima stupila je na snagu 1998. godine, a trenutno se nalazimo u prvoj polovini Međunarodne decenije autohtonih jezika koju je proglasio UNESCO (2022-2032).
Dobar primjer ove promjene je Indonezija, zemlja koja je uspjela ostvariti impresivan podvig potpune zamjene kolonijalnog jezika, holandskog, kao i mješavine lokalnih i regionalnih jezika, jednim, nacionalnim jezikom u svemu što je vezano za obrazovanje, medije i službenu komunikaciju.
Autoritativni prijevod Kur’ana, koji je objavila indonezijska vlada 1960-ih, odigrao je važnu ulogu u popularizaciji indonezijskog jezika čak i među konzervativnim vjerskim učenjacima.
Ova strategija je toliko dobro funkcionisala da se danas mnogim od stotina jezika koji se govore u Indoneziji prijeti izumiranje. Dominacija indonezijskog jezika je toliko ogromna da vlada sada može sebi priuštiti slavljenje jezičke raznolikosti.
Indonezijsko Ministarstvo vjerskih poslova počelo je 2011. godine izdavati prijevode Kur’ana na više od dvadeset takozvanih “regionalnih jezika”: makassar i palembang, tolaki i mandar, ternate i bima. Međutim, ovi regionalni jezici imaju malo ili nimalo čitalaca, a ministarstvo to zna: neki od prijevoda imali su tiraže od najviše 70 primjeraka.
Gotovo da nema prijevoda na keltske jezike
Slični trendovi postoje i u evropskom kontekstu. Keltski jezici, na primjer, prije stotinu godina smatrani su idiomima nepismenih seljaka. Svako ko je težio uspjehu govorio bi engleski, a ne velški, škotski ili irski, i francuski, a ne bretonski. Danas se slika keltskih jezika potpuno promijenila. Oni predstavljaju hiljade godina historije, bogatu mitologiju i duboke korijene u svojim regijama.
Ali napori da se oni pretvore u jezike islama pokazuju se teškim. Od ranih 2000-ih, muslimanski aktivisti, lokalne muslimanske zajednice, pa čak i Foras na Gaeilge, službeno tijelo odgovorno za promociju irskog jezika u Republici Irskoj i Sjevernoj Irskoj, više puta su najavili projekte prevođenja Kur’ana na jedan od keltskih jezika.
Nijedna od ovih najava do sada nije dovela do opipljivih rezultata. Premalo je muslimana koji govore ove jezike, a svi su pismeni na francuskom ili engleskom. Keltski jezici možda imaju veliki ugled, ali imaju malu korist, posebno za muslimanske zajednice.
Prevodilački napori su često uspješniji kada su u pitanju manjinski jezici koji se govore u kontekstima s muslimanskom većinom. Na primjer, danas postoje najmanje četiri prijevoda Kur’ana na tamazight, jezik kojim govore sjevernoafrički Amazigi, ranije nazivani Berberi.
Poput keltskih jezika, tamazight je dugo bio marginaliziran ili ugnjetavan, posebno u Alžiru. Međutim, amaziški pokret kulturnog otpora počeo se oblikovati 1970-ih i 1980-ih, iz kojeg su, između 1990-ih i 2010-ih, nastali prvi tamazightski prijevodi Kur’ana.
Kompleks kralja Fahda je također objavio prijevod Kur’ana na tamazight jeziku u saradnji s alžirskim Ministarstvom vjerskih poslova. Prijevod je izazvao oštre kritike jer se njegov autor, Sī Mūḥand Ṭayyib, distancirao od programa aktivista za tamazight jezik.
Jezički aktivisti su pisali tamazight latiničnim pismom ili čak neo-tifinaghom, alfabetom razvijenim iz tuareškog pisma, i nastojali su razviti puristički vokabular sa što manje utjecaja arapskog jezika. Međutim, rezultati ovih napora jedva su razumljivi većini govornika tamazighta.
Sī Mūḥand Ṭayyib je namjerno ignorisao zahtjeve amazighenskih aktivista, pišući tamazight arapskim pismom i obilno koristeći uobičajene arapske posuđenice. Kao rezultat toga, njegov prijevod je bio jedini koji je imao šanse da dopre do barem malog broja čitalaca.
Prijevodi Kur’ana spašavaju jezike
Prijevodi Kur’ana na manjinske jezike postali su bojno polje između dvije vrste aktivista: onih koji se bore za jezik i onih koji žele promovirati islam. To je bitka između jezičke ideologije i pragmatizma. Ali to ne mora nužno dovesti do sukoba.
Na primjer, knjižara Dakwah Corner (DCB), višejezična misionarska izdavačka kuća iz Malezije, trenutno radi na ambicioznom projektu izdavanja prijevoda Kur’ana na jezik Rohingya, jezika muslimanske manjine iz Mjanmara koja je bila izložena intenzivnom progonu.
Iako je primarni cilj DCB-a širenje islama, posvetili su značajna sredstva razvoju metode prevođenja za jezik kojem, zbog historije ugnjetavanja, nedostaje književna tradicija, profinjen rječnik i alati za digitalno pisanje i slaganje teksta.
Upravo kroz takve napore prijevodi Kur’ana mogu doprinijeti održavanju jezika u životu ili čak omogućiti njegov ponovni procvat.
Izvor: https://qantara.de/en/article/islam-and-language-activism-politics-quran-translation
