21. decembra 1789. jedan poslanik je postavio pitanje statusa nekatolika pod novim režimom; njegova intervencija je pokrenula dugu debatu koja se brzo proširila na Jevreje, glumce i dželate, koji su svi bili lišeni različitih prava prije 1789. Jevreji su uživali određena prava unutar svojih vjerskih zajednica, ali su većinom bili isključeni iz širih političkih i građanskih prava i zapravo suočeni sa velikim ograničenjima u izboru zanimanja, mogućnosti posjedovanja imovine i slično. Glumci i dželati su se bavili profesijama koje su smatrane “zloglasnim”; glumci su preuzimali tuđu ulogu na sceni i slovili su za nemoralne u svom ponašanju, a dželati su ubijali ljude, što se pod drugim okolnostima smatralo ubistvom. Kao posljedica toga, ni glumci ni dželati nisu mogli glasati, niti obnašati lokalne funkcije prije 1789. godine, a često su bili izbjegavani. Ova prva debata pokazuje da je deklaracija o pravima čovjeka pokrenula onoliko pitanja koliko je i odgovorila. Nakon što je postavljeno pitanje protestanata, ubrzo su se pojavile i druge isključene grupe, počevši od glumaca. Budući da je Brunet de Latuque predložio zakon koji pokriva “nekatolike”, bilo je neizbježno da će neko upitati da li to uključuje Jevreje, koji su također bili nekatolici, ali koje su mnogi poslanici smatrali potpuno drugom nacijom. Grof Stanislas–Marie–Adélaide de Clermont–Tonnerre (1757–92) održao je dug govor na ovu temu. Zastupnik pariškog plemstva i generalno svrstan sa liberalnim plemićima, Clermont-Tonnerre se zalagao za inkluzivno tumačenje deklaracije o pravima, ali je odbacio svaki odvojeni ili drugačiji pravni status za jevrejske zajednice. Po njegovom mišljenju, građani su bili građani kao pojedinci, a ne kao pripadnici različitih društvenih ili etničkih grupa.
”Ali, kažu mi, Jevreji imaju svoje sudije i svoje zakone. Odgovaram da ste vi krivi i da to ne biste trebali dozvoliti. Moramo sve uskratiti Jevrejima kao naciji i dati sve Jevrejima kao pojedincima. Moramo povući priznanje njihovim sudijama; trebalo bi da imaju samo naše sudije. Moramo uskratiti pravnu zaštitu održavanja takozvanih zakona njihove judaističke organizacije; ne treba im dozvoliti da u državi formiraju političko tijelo ili poredak. Oni moraju biti građani pojedinačno. Ali, neki će mi reći, oni ne žele da budu građani. Pa dobro, onda! Ako ne žele da budu građani, neka to kažu, a onda da ih protjeramo. Odvratno je imati u državi asocijaciju nedržavljana i naciju u naciji… Ukratko, gospodo, pretpostavljeni status svakog čovjeka koji živi u državi je da bude građanin.”
Izvor: https://revolution.chnm.org/d/284/
